povijest piva I

povijest piva I

Grodziskie piwo (Grätzer)

Grođiskje pivo (Grodziskie piwo) predstavlja jedini autohtoni poljski pivski stil. Nastalo je u srednjem vijeku na području današnjeg Velikopoljskog vojvodstva, a vremenom je glavni centar za proizvodnju ovog piva postao grad Grodzisk Wielkopolski, po kojemu pivo nosi ime. Kao što je u ta vremena obično bivalo, da bi grad imao svoju vlastitu pivaru, morao je imati izvore kvalitetne i za pivarstvo podobne  vode, što je i ovdje bio slučaj.

Nije poznato kada je prvi put proizvedeno, ali su pronađene etikete i čaše/pokali sa imenom ‘Grodziskie piwo’ i datumom iz 1301. godine što ovo pivo čini starim najmanje 700 godina.

grodziskie_male

Pivo se po nepromijenjenoj recepturi i procesu proizvodnje varilo sve do kraja 20. stoljeća, kada se pivara u Grodzisku Wielkopolkim zatvara zbog nelikvidnosti. Od 1929. – 1993. godine je bilo pravno zaštićeno kao regionalni proizvod.

Nekoliko činjenica čine ovo pivo neobičnim i zasluženo ga svrstavaju pod poseban pivski stil.

Grođiskje se izvozilo u mnoge evropske zemlje, ali je posebnu popularnost uživalo u Njemačkoj, gdje je nosilo ime Grätzer, kako su Nijemci nazivali Grodzisk. Svojevremeno su ga doktori propisivali pacijentima koji su patili od želučanih tegoba, pa čak i dijabetesa, a stanovnici Velikopoljskog vojvodstva neizostavno i tradicionalno su ga pili uz uskršnji doručak.

graetzerg

Receptura po kojoj se pravilo ovo pivo je zapravo posebno zanimljiva i upravo ga ona čini izuzetnim. Naime, pivo je bilo proizvedeno od pšeničnog, na hrastovini dimljenog slada, poljskih sorti hmelja, te posebnog, autohtonog soja kvasca koji je najviše ličio njemačkim kvascima gornjeg vrenja za Kölsch i Altbier piva.

Vrlo su rijetka pšenična piva u kojima se koristi isključivo pšenični slad kako je to slučaj sa Grođiskim pivom, a egzotičnim ga posebno čini okus i aroma dima od hrastovog drveta.

Radi se o laganom, svijetlom pivu gornje fermentacije sa otprilike 8° početne gustoće po Platou i cca. 3% alkohola. U aromi se ističe miris dima koji je srednje do visoko intenzivan, a na nepcu se također osjeti okus hrastovog dima. Pivo je refermentirano u bocama, ali je srednje do visoke bistrine jer se bistrilo procesom dodavanja takozvanog ‘ribljeg tutkala’ odnosno supstance koja se dobijala iz mjehura pojedinih vrsta ribe, najčešće jesetre, a koja se koristila za bistrenje vina i piva. Fermentacija je trajala kratko i nije prelazila osam dana na temperaturama od 15°-20°C.

Bilo je izuzetno osvježavajuće, lagano i suho u finišu, a bilo je i visoko karbonizirano zbog čega je često nazivano ‘poljski šampanjac’.

grodziskie

Grođiskje se zvanično ne proizvodi od 1993. godine, a u zadnjem desetljećju pojavile su se inicijative s raznih strana za obnovu proizvodnje i brenda. S obzirom na to da nije bilo investitora voljnog da se upusti u takve aktinosti, stvar su u svoje ruke preuzeli home breweri, odnosno kućni proizvođači piva koji su ga počeli kuhati. Također neke manje mikro pivare su eksperimentirale sa pojedinačni turama. U tim krugovima se priča da bi se ovo pivo vrlo brzo moglo naći na spisku pivskih stilova BJCP (Beer Judge Certification Program) – najpoznatije i najpriznatije organizacije za klasifikaciju piva, što bi bile odlične vijesti, a pivo ovih karakteristika definitivno zaslužuje mjesto na toj listi. Najnovije vijesti su da bi u 2014. godini pivara u Grodzisku Wielkopolskim trebala ponovo pokrenuti proizvodnju nakon 21 godinu neaktivnosti.

I ništa od ovoga što je napisano ne bih ni sam znao da nisam odlučio skuhati ovo pivo, što je kao pripremu podrazumijevalo malo proučavanja i čitanja o historiji i procesima. Nakon dosta problema sa dimljenjem slada, prilagođavanjem vode da bi  bila što sličnija onoj sa originalnog izvora, nabavke poljskih sorti hmelja, i adekvatnog kvasca, konačno, moje Grodziskie sretno fermentira.

grodziskie_1__span

Recept je sljedeći za 20 litara piva:

UKOMLJAVANJE

-3,5 kg pšeničnog slada dimljenog hladnim dimom na hrastovom drvetu 90 minuta, ukomljavati kako slijedi: 45 minuta na 35°C, 15 minuta na 50°C, 20 minuta na 64°C, 20 minuta na 72°C i 5 minuta na 78°C. Zbog lakšeg cijeđenja moguće je koristiti rižine ljuske, ali ja ih nisam koristio i sve je dobro prošlo.

KUHANJE

-Hmelj Lublin (4,8%) 60 minuta 30 grama

-Hmelj Lublin (4,8%) 20 minuta 25 grama

-Hmelj Lublin (4,8%) 5 minuta 15 grama

FERMENTACIJA

 – 8 dana na 18°C koristeći Kolsch kvasac – Colonia F ili neki drugi, na primjer WY2565

– nakon 8 dana pretočiti u sekundarni fermentor na otopinu želatine i bistriti na niskoj temperaturi  (0-5°C) 10 dana

FLAŠIRANJE

 Flaširati sa 8 grama saharoze po 1l piva. Dodati kvasac za flaširanje Fermentis F-2. Flaširano pivo odležavati 15-20 dana kada je spremno za konzumaciju.

Advertisements
Categories: povijest piva I | Komentariši

Goose Island – Bourbon County

Sve recenzije piva obično pišem pijuckajući pivo o kojem pričam. Međutim, ovaj put, mislim da ću morati požuriti sa pisanjem jer ocjenjujem pivo sa 15% alkoholnog sadržaja. Epilog posta bi mogao biti konfuzan.

Goose Island je pivara smještena u Chicagu, a pivo o kojem pišem je pivo nad pivima, ni sam ne mogu vjerovati da sam se dokopao ovakvog bisera, doduše crnog. Pivo o kojem pišem i koje upravo degustiram zove se Bourbon County, a spada u stil Ruskog carskog stouta.

Naime, radi se o pivu koji sadrži zaista puno alkohola (15%), a pet godina je ležalo u drvenim bačvama u kojima je prethodno dugih 18 godina ležao u Elijah Craig bourbon. Vlasnici pivare Goose Island čekali su čitavih 15-ak godina samo da bi se dokopali tih bačvi od Elijah Craig proizvođača bourbona, da bi u njima poslije mogli odležavati svoje pivo, a samo pivo o kojem je riječ stabiliziralo se u flašama čitavih pet godina. Inače, kod proizvodnje whiskey-a i bourbona postoji fenomen koji se zove ‘Anđeoski dio’ (Angel's share). Radi se o količini whiskey-a ili bourbona koji bačva upije u sebe tokom vremena odležavanja i dozrijevanja, a Elijah Craig-ov anđeoski dio iznosi 2/3 bourbona koji su originalno stavili na odležavanje u bačvu. Dakle, 66% bourbona je upijeno u drvo u kojem je poslije ležalo pivo Bourbon County i samim tim izgubljeno, a pivo je povuklo jako puno arome i alkohola iz samih bačvi u kojima je poslije odležavalo.

Pivo kod točenja podsjeća na motorno ulje. Tekstura mu je uljasta, jako gusta i sirupasta. Pjene skoro da i nema, što je uz toliku količinu alkohola i logično. Na prvi udah nosom osjete se nevjerovatno jake arome tamne čokolade, kokosa, ruma (melase), whiskey-a, hrastovine i jaka zapečenost. Osim toga slatkoća je jaka, što balansira alkoholne okuse.

Pivo se na jeziku ponaša kao neka emulzija i jedan sasvim mali gutljaj, desetina normalnog pivskog gutljaja, ostavlja u ustima gozbu okusa kakva se rijetko sreće. I sam proizvođač u svom opisu ovog piva navodi da jedna flaša sadrži arome kao čitava gajba nekog prosječnog piva, a ja mislim da je čak i malo podcijenio Bourbon County.

Što se tiče okusa etila, poredeći ,na primjer, ovo pivo sa Gulden Draakom koji sadrži 10,5% alc. mogu reći da u njemu alkoholni okus nije ni približno neugodan kao kod Gulden Draaka. Ovo pivo liježe na nepce i prolazi kroz jednjak kao neko fino, balansirano, odležano vino kojem nema mane i 15% alkohola koji sadrži se osjeti u mjeri u kojoj treba da se osjeti, bez neugodnog žarenja.

Ovakva piva obavezno se piju iz čaše za konjak, odnosno takozvanog ‘sniftera’, jer ne želite da vam kroz običnu čašu širokog grla i uskog tijela pobjegnu sve te arome koje se iz njega oslobađaju.

Pivo je u svojoj veličini i robusnosti u isto vrijeme blago u smislu potpune balansiranosti aroma i okusa, prosto očaravajuće, a ja sam se i nacvrcao 🙂 Uz to, jako je teško zamisliti da se 3,5 decilitra piva pije preko 1,5 sat, u jako malim gutljajima, zapravo samo vlažeći pomalo jezik.

Inače, pivo sam dobio na poklon, acijena jedne flaše od 355 mL je $45 što dovoljno govori o količini sirovina, vremena, truda i ljubavi uloženih u ovaj crni biser. Iako znam da će biti jako teško doći do njega običnim ljudima, ipak moja apsolutna preporuka za probu ako vam se nekada ukaže prilika.

Image

Categories: povijest piva I | Komentariši

Create a free website or blog at WordPress.com.