Monthly Archives: Septembar 2013

Goose Island – Bourbon County

Sve recenzije piva obično pišem pijuckajući pivo o kojem pričam. Međutim, ovaj put, mislim da ću morati požuriti sa pisanjem jer ocjenjujem pivo sa 15% alkoholnog sadržaja. Epilog posta bi mogao biti konfuzan.

Goose Island je pivara smještena u Chicagu, a pivo o kojem pišem je pivo nad pivima, ni sam ne mogu vjerovati da sam se dokopao ovakvog bisera, doduše crnog. Pivo o kojem pišem i koje upravo degustiram zove se Bourbon County, a spada u stil Ruskog carskog stouta.

Naime, radi se o pivu koji sadrži zaista puno alkohola (15%), a pet godina je ležalo u drvenim bačvama u kojima je prethodno dugih 18 godina ležao u Elijah Craig bourbon. Vlasnici pivare Goose Island čekali su čitavih 15-ak godina samo da bi se dokopali tih bačvi od Elijah Craig proizvođača bourbona, da bi u njima poslije mogli odležavati svoje pivo, a samo pivo o kojem je riječ stabiliziralo se u flašama čitavih pet godina. Inače, kod proizvodnje whiskey-a i bourbona postoji fenomen koji se zove ‘Anđeoski dio’ (Angel's share). Radi se o količini whiskey-a ili bourbona koji bačva upije u sebe tokom vremena odležavanja i dozrijevanja, a Elijah Craig-ov anđeoski dio iznosi 2/3 bourbona koji su originalno stavili na odležavanje u bačvu. Dakle, 66% bourbona je upijeno u drvo u kojem je poslije ležalo pivo Bourbon County i samim tim izgubljeno, a pivo je povuklo jako puno arome i alkohola iz samih bačvi u kojima je poslije odležavalo.

Pivo kod točenja podsjeća na motorno ulje. Tekstura mu je uljasta, jako gusta i sirupasta. Pjene skoro da i nema, što je uz toliku količinu alkohola i logično. Na prvi udah nosom osjete se nevjerovatno jake arome tamne čokolade, kokosa, ruma (melase), whiskey-a, hrastovine i jaka zapečenost. Osim toga slatkoća je jaka, što balansira alkoholne okuse.

Pivo se na jeziku ponaša kao neka emulzija i jedan sasvim mali gutljaj, desetina normalnog pivskog gutljaja, ostavlja u ustima gozbu okusa kakva se rijetko sreće. I sam proizvođač u svom opisu ovog piva navodi da jedna flaša sadrži arome kao čitava gajba nekog prosječnog piva, a ja mislim da je čak i malo podcijenio Bourbon County.

Što se tiče okusa etila, poredeći ,na primjer, ovo pivo sa Gulden Draakom koji sadrži 10,5% alc. mogu reći da u njemu alkoholni okus nije ni približno neugodan kao kod Gulden Draaka. Ovo pivo liježe na nepce i prolazi kroz jednjak kao neko fino, balansirano, odležano vino kojem nema mane i 15% alkohola koji sadrži se osjeti u mjeri u kojoj treba da se osjeti, bez neugodnog žarenja.

Ovakva piva obavezno se piju iz čaše za konjak, odnosno takozvanog ‘sniftera’, jer ne želite da vam kroz običnu čašu širokog grla i uskog tijela pobjegnu sve te arome koje se iz njega oslobađaju.

Pivo je u svojoj veličini i robusnosti u isto vrijeme blago u smislu potpune balansiranosti aroma i okusa, prosto očaravajuće, a ja sam se i nacvrcao 🙂 Uz to, jako je teško zamisliti da se 3,5 decilitra piva pije preko 1,5 sat, u jako malim gutljajima, zapravo samo vlažeći pomalo jezik.

Inače, pivo sam dobio na poklon, acijena jedne flaše od 355 mL je $45 što dovoljno govori o količini sirovina, vremena, truda i ljubavi uloženih u ovaj crni biser. Iako znam da će biti jako teško doći do njega običnim ljudima, ipak moja apsolutna preporuka za probu ako vam se nekada ukaže prilika.

Image

Advertisements
Categories: povijest piva I | Komentariši

Blog na WordPress.com.