Bockbier

‘Bock’ je njemačko pivo, koje se još naziva ‘Starkbier’ (Jako pivo) ili ‘Weihnachtbier’ (Božićno pivo). U pitanju je jako, tamno lager pivo koje u prosjeku ima 7-8% alkoholnog sadržaja (uz moguće značajne varijacije), a služi/lo se isključivo u periodu od Božića do Uskrsa, odnosno, od decembra do maja. Originalno se smatralo pivom kojim se slavio dolazak proljeća, kada su Njemci prelazili na laganije i pitkije, svijetle lagere.

Iako se danas povezuje isključivo sa Bavarskom i njenim glavnim gradom, Minhenom, ‘bock’ je ipak nastao na sjeveru Njemačke, u gradu Einbecku, sredinom 13-og stoljeća. Na veliku žalost bavarskih pivara, minhensko plemstvo je u jednom trenutku postalo najveći kupac tog ‘stranog’ piva gornjeg vrenja sa sjevera koje im se očito toliko jako sviđalo, da su odlučili uvoziti pivo, iako su tu pod nosom, u svojoj državi, imali razvijeno pivarstvo i mnoštvo pivara.

Uskoro je Vojvoda Vilhelm V, prvi čovjek tadašnje Bavarske, uvidio da se odljev novca iz Bavarske radi piva ne može tolerirati, pa je uspio iz Einbecka dovesti majstora pivara koji je dobio zadatak da napravi pivo što sličnije onome iz Einbecka, ali tu u Minhenu, i to koristeći kvasac donjeg vrenja i lagering tehniku. Pivo koje je dobijeno tada, najviše je slično današnjim bock pivima.

Nedugo zatim, katolički redovnici počeli su koristiti bock kao takozvano ‘posno pivo’, odnosno ‘Lentbier’ koje su konzumirali za vrijeme posta koji je podrazumijevao suzdržavanje od bilo kakve krute hrane. Ovo ni malo ne čudi, ako se uzme u obzir da bock pivo ima najmanje 16% ekstrakta, a ova količina može biti čak 30% u nekim slučajevima, što ga čini izuzetno hranjivim i visoko kaloričnim napitkom. Usporedbe radi, jedno klasično lager pivo sadrži najčešće oko 12% ekstrakta u sadržaju.

Kako su redovnici u to vrijeme bili uzor običnom narodu, uskoro je bock bier postao jako popularan u svim društvenim staležima.

Za sve one koji se prvi put susreću sa ovim pivskim stilom, bitno je naglasiti da skoro svaki današnji komercijalni brend bock piva, povezuje ovo pivo sa jarcem, a na većini etiketa prikazan je jarac, najčešće u pozi u kojoj je spreman za borbu sa protivnikom. Na njemačkom se, naime, jarac kaže ‘bock’. Iako postoje mnoge ‘romantizirane’ verzije porijekla te povezanosti sa jarcem, ipak je najvjerovatnije pivo dobilo ime po gradu Einbecku, čije ime je u bavarskom dijalektu malo iskrivljeno, pa su uskoro Bavarci počeli naručivati ‘ein Bock, bitte!’.

Kako to obično biva, sve što je dobro uskoro počne dobijati razne varijacije i varijante, pa je tako bock bier moguće naći u desetak vrlo zanimljivih verzija. Najpoznatija varijacija bock piva je takozvani ‘doppelbock’, što se doslovno prevodi kao ‘dupli bock’. Ovdje se radi o dvostruko jačem pivu od klasičnog bocka, čiji se alkoholni sadržaj kreće u rasponu od 7-13%. Najpoznatiji i prvi ikada proizvedeni komercijalni primjer doppelbocka je Paulaner Salvator, koji je i dan danas dostupan. Ni sam nikada ne propuštam priliku opskrbiti se ovim pivom, kada se ista ukaže.

Osim doppelbocka, postoje desetine raznih varijacija bock piva, kao što su ‘hellerbock’ (svijetli bock), weizenbock (bock sa pšeničnim sladom), dunkelbock (crni bock), ali definitivno najzanimljiviju priču ima takozvani ‘eisbock’, odnosno ‘ledeni bock’.

Legenda kaže da je nekada davno u jednoj od pivara koje su proizvodile bock pivo, zaposlen novi, mladi šegrt koji je dobio u zadatak da bačve s pivom prenese iz jedne u drugu zgradu. S obzirom da je bila jaka zima, momak je navodno u pola posla zaspao, ostavivši nekoliko bačvi na otvorenom cijelu noć. Kada se glavni pivar vratio i zatekao to smrznuto pivo, naravno da je bio ljut, pa je mladi šegrt dobio poštenu lekciju. Međutim, želeći spasiti što se spasiti može, otvorili su bačve i u njima zatekli debeli sloj leda na površini koji su uklonili. S obzirom da voda i alkohol imaju različite tačke ledišta, odnosno da se voda smrzava prije od alkohola, taj led je sadržavao samo vodu iz piva, koju su uklonili, a ispod je ostalo visoko koncentrirano pivo vrhunskog okusa i mirisa.  Ugodno iznenađeni s onim što su zatekli, odlučili su ponoviti proces i tako je nastao ‘eisbock’, vrlo cijenjena i najčešće dosta skuplja varijacija bock piva. Imao sam priliku probati Kulmbacher Reichelbrau Eisbock i rado bih ga češće pio, samo da nije tako teško doći do njega.

Bock se osim u Njemačkoj, danas pije i proizvodi širom svijeta. Jako dobra bock piva mogu se popiti u Češkoj, Poljskoj, ali i Ukrajini i Rusiji, dok je u SAD-u također jako popularan i često služen pivski stil. Od onih koje sam ja do sada probao, preporučio bih njemačke Paulaner Salvator, Hubertus Bock iz Hacker-Pschorr pivare, kao i gore spomenuti Kulmbacher Reichelbrau Eisbock. Osim toga, vrlo zanimljiv je i La Trappe Bock – jedino trapističko lager pivo. Od egzotičnijih varijanti preporučujem poljska bock piva Koźlak i Gniewosz koja možete vidjeti na narednim fotografijama, a koja ni malo ne zaostaju za nabrojanim njemačkim bock pivima.

Advertisements
Categories: Pivski stilov | 1 komentar

Navigacija članaka

One thought on “Bockbier

  1. Povratni ping: Recenzija – Koźlak | Memoari Pivske Mušice

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s

Create a free website or blog at WordPress.com.

%d bloggers like this: